Kulturna baština izložena je stalnim utjecajima vremena, vlage, temperaturnih promjena, bioloških štetnika i mehaničkih oštećenja. Bez pravovremene stručne intervencije, proces propadanja može postati nepovratan.
Konzervacija predstavlja prvi i najvažniji korak u zaštiti umjetnina. Za razliku od restauracije, koja može uključivati estetsku obnovu, konzervacija je usmjerena na stabilizaciju materijala i zaustavljanje daljnjeg propadanja.
Posebno kod polikromiranih drvenih skulptura i povijesnog namještaja, promjene u mikroklimatskim uvjetima mogu uzrokovati pucanje drva, odvajanje slojeva boje ili pozlate te razvoj mikroorganizama. Stručna procjena stanja omogućuje pravodobno djelovanje i minimalno invazivne zahvate.
Preventivna konzervacija dugoročno je financijski isplativija od opsežnih restauratorskih zahvata. Redoviti pregledi i dokumentacija stanja kulturnog dobra ključni su za očuvanje njegove autentičnosti.
Očuvanje baštine nije samo tehnički proces – ono je odgovornost prema budućim generacijama.
